Najteže ferate na svetu II.deo – Hua Shan
U drugom delu malog serijala „Najteže ferate na svetu“ vodimo vas na sasvim drugi kraj sveta, vodimo vas na planinu Hua Shan u Kini. Razlog tome je što je ona pd Planinarskog saveza Srbije naznačena kao najteža. Tačnije, u Pravilniku o sticanju i načinu overavanja licence za vođenje uspona na opremljenim penjačkim putevima stoji napisano: „Najteži opremljeni penjački put se nalazi u Kini, na planini Hua Shan, 2160 m, pored grada Huayin u Shaanxi provinciji, oko 120 km istočno od grada Xi`an. Dužina opremljenog penjačkog puta je oko 2000 m“.
Ona je sušta suprotnost od Via Ferrate Extraplimix o kojoj smo pisali u prvom delu. Dugačka je i iz onoga što smo videli rekli bi da nije toliko teška u penjačkom smislu, ali je izuzetno opasna. No, da krenemo polako redom.
Hua shan – Planina lotosa
Planinu Hua Shan nazivaju i „Planina lotosa“ jer njenih pet izraženih vrhova, gledani iz daleka, podsećaju na lotosov cvet. Planina se nalazi iznad grada Huina (Huayin), u kineskoj pokrajini Šensi (Shaanxi) i teritorijalno pripada slivu Žute reke. Najviši vrh je Južni vrh (Luoyan Feng) na 2.155 mn/v. Ovo je jedna od pet svetih planina, koja za Kineze ima veliki istorijski i kulturni značaj. Na noj je, pod Zapadnim vrhom, još dve hiljade godina pre nove ere postojao taoistički hram poznat kao „Svetište zapadnog vrha”.
Taoisti su verovali kako na ovoj planini živi bog podzemlja. Danas je tu više hramova ali su oni zbog svoje nepristupačnosti bili manje posećeni od drugih planina. Taoisti su ovu planinu nazivali i Planina bogatstva jer se po njihovoj tradiciji bogatstvo meri raznolikošću vrsta koje žive na zemlji. A Hua Shan je odavnina poznat po svojim brojnim lekovitim biljkama i moćnim lekovima koji se od njih dobijaju.
Planina broji oko 1.200 biljnih vrsta, od čega je pet endemskih i četrnaest kvazi-jedinstvenih vrsta. Zabeleženo je 474 vrsta lekovitih biljaka. Jako dobro očuvan ekosistem i njegova raznovrsnost čine ovu planinu idealnom za proučavanje i istraživanje biološke evolucije i geografske raspodele biljaka. Pored biljaka, primetna je i raznovsnost životinjskog sveta. Prisutan je veliki broj vrsta divljih životinja, od kojih se 83 vrste tradicionalno povezuju s kineskom medicinom. Zabeležene su 123 retke i vredne vrste,
Pristup do planine
Autom: Od Xi’ana, glavnog grada provincije Shaanxi, voziti 120 km (oko 1 h 45 min vižnje) na istok, do grada Huayin. Potom još kratko na jug do sela Huashan.
Autobus/voz: Direktan autobus iz Xi’ana (2-3 h vožnje) ili vozom do Huayina i zatim taksijem.
Koordinate: 34.506698, 110.088989
Vrhovi Hua Shana i pristup
Pored pomenutog i njajvišeg Južnog vrha, tu su još i Istočni Vrh (2.100 m), Centralni Vrh (2.042 m), Zapadni Vrh (2.038 m) i Severni vrh (1.614 m). Planinarske staze koje vode do ovih vrhova se smatraju izuzetno opasnim a neke deonice sagrađene su još pre 700 godina. Najlakše je stići do Severnog vrha koji je i najniži od svih pet. Do njega vode dva puta iz sela Huashan na podnožju planine.
Tradicionalni put ka Hua Shan Yu je postojao još u trećem veku, za vreme Dinastije Tang. On ka vrhu prati zavojitu stazu dugu šest kilometara. Novi put Huang Pu Yu (Klisura Huang Pu, nazvana po pustinjaku Huang Lu Zi koji je živeo u ovoj klisuri u 8 veku pre nove ere) sledi put žičare do Severnog vrha. Do vrha je moguće doći žičarom a druga žičara vodi i do Zapadnog vrha. Do ostalih vrhova moguće je doći samo opasnim planinskim stazama.
Na ovoj planini su se pustinjaci, pre svega Budisti i Taosti, oduvek povlačili u meditaciju i izolaciju. Zato je put namerno bio jako težak i dostupan samo ljudima čelične volje. Od Severnog vrha više puteva i 300 metara veoma teškog uspona vodi do Hrama Canglong Ling. Ovo je jedini put koji vodi do ostala četiri vrha. Mnogi Kinezi se i dalje ovde penju noću, kako bi u zoru stigli do Istočnog vrha, za koji se smatra da ima najlepši izlazak sunca u Aziji. Planina od davnina ima ozloglašenu reputacijiu. Zato se nastojalo da se što više učini bezbednom radi razvoja turizma. Izgradnja žičare i dodavanje različitih veštačkih dodataka za sigurnost i lakši pristup tome je dosta doprinela. Iako je danas mnogo lakše planinariti ovim stazama, one su i danas izuzetno opasne i nesreće se i dalje dešavaju.
Staza po daskama do Južnog vrha
Južni vrh, na visini od 2.155 m, nadmoćno čuva svetu planinu Hua Shan. Uspon do njegovih visina s pravom se smatra jednim od najopasnijih i najstrašnijih na svetu. Cilj na Južnom vrhu je taoistički hram i hiljadugodišnja čajna kućica, koju je sagradio monah Hua Shan. Staza do vrha naziva se “The HuaShan Plank Trail”, odnosno “Hua Šan staza po daskama”. Smatra se da je prvi “Plank Walk” izgradio taoistički sveštenik He Zhizhen još pre više od 700 godina. Iako od tada ojačana i metalnim dodacima, vrlo strma i uska staza je i dalje opasna po život. Priča se kako ovaj uspon odnese stotinjak života godišnje. Ipak, nema službenih statistika koje potvrđuju ove priče.
Kao što smo na početku naveli, ovaj osigurani planinski put je dosta drugačiji od onih na koje smo navikli kod nas i sušta suprotnost ferati Extraplomix o kojoj smo pisali u prvom delu, Via ferata Extraplomix je kratka i zahteva znatne penjačke veštine i snagu. Cela staza do Južnog vrha je dosta duga i predstavlja kombinaciju planinarenja i via ferate. “The HuaShan Plank Trail” se naravno može smatrati feratom. Iako se u jednom delu, koji je očigledno najinteresantniji posetiocima, hoda po daskama postavljenim na eksponiranoj litici, tu je i sajla za kačenje. Na čitavom putu primetni su i lanci uz sajlu.
Naše mišljenje
Svoje mišljenje možemo dati samo na osnovu kratkog pregleda video snimaka, te se naravno mora uzeti sa rezervama. Očigledno je da ferata ne zahteva posebne penjačke veštine, ali je na velikoj visini i vrlo eksponirana, te zbog toga i vrlo opasna. Ono što vidimo je da se ne koriste ferata setovi već duže gurtne sa karabinerima. To je u redu samo na horizontalnim delovima, ali koliko se vidi postoji i vrlo strma vertikala kojom se otpenjava i gde je ovo nedopustivo (više u članku “Zašto Via Ferrata set”). Verovatno postoji još dosta vertikalnog penjanja i svuda je osiguravanje na ovaj način vrlo opasno.
Primetne su i druge negativne stvari, poput preteranih selfija na eksponiranim delovima (čak i bez osiguranja), kao i penjanja po lošem vremenu. Naravno da bi bilo sigurnije i da su umesto dasaka ugrađeni metalni nogostupi na kakve smo mi navikli, ali zašto su KInezi verni “Plank Walku” ne znamo. Da li su ovo (bar neki) od razloga zašto ovu stazu nazivaju i “Stazom smrti” i zašto se dešava toliko nesreća možemo samo da nagađamo.
Ono što sa sigurnošću možemo reći je da su ferate, koliko god da su eksponirane i teške, ukoliko su izgrađene profesionalno i sa sertifikovanim materijalima, te se na usponu koristi propisana sertifikovana oprema, bezbedne za uspon. Stoga, čak i u slučaju pada nećete ugroziti svoj život. Shodno tome, generalni savet je da pre nego što krenete na neku feratu proverite dobro njeno stanje i način izrade. Svedoci smo da se i na našim prostorima dosta penju ferate na kojima je čak i naznačeno da su izrađene od neatestiranog materijala i da graditelji ne snose nikakvu odgovornost. To je za nas nedopustivo.
Video
Napomena:
Članak je informativno-zabavnog karaktera. Informcije su preuzete sa raznih lokacija na internetu i nisu sa naše strane proverene u praksi, te svako ko želi da penje ovu feratu mora se dodatno informisati u lokalnoj zajednici.