VIA FERATE TATABANJA
Via ferate Tatabanja, u istoimenom gradu, treće su u nizu našeg boravka u Mađarskoj. U nedelju popodne, nakon ispenjanih ferata u Česneku krećemo put Tatabanje. Grad je smešten u severnom pobrđu Panonske nizije, između planina Verteš i Gereče. Tatabanja je veći grad i upravno je središte županije Komarom-Estergom. Od Česneka je udaljen oko sat vremena vožnje. Na putu ka Tatabanji svraćamo u prelepi gradić Tatu, udaljen svega 10-ak km od Tatabanje. Tu uživamo u šetnji kraj Ereg jezera i drugim lepotama grada. U večernjim satima stižemo u Tatabanju i smeštamo se u “Sport hotel“, hotel sportskog kluba Tatabanja.
Polazak ka kapiji Gerečea
Ponedeljak je dan rezervisan za via ferate Tatabanja. Nakon doručka krećemo ka kapiji Gerečea (Gerecse Kapuja látogatóközpont – Centar za posetioce “Kapija Gerečea“), na padinama istoimene planine. Manje od 10 minuta vožnje od hotela i stižemo do parkinga, nameštamo opremu i spuštamo se do velikog Turul spomenika (Turul Emlékmű). Ovo je spomenik mitskoj ptici, simbolu verovanja Mađara. Spomenik se nalazi na vrhu litice na kojoj je izgrađeno trenutno šest via ferata. Desno od spomenika se ulazi u šumu kojom staze vode do Selim pećine (Szelim-barlang) i drugih lokaliteta.
Putokaz ka feratama ne vidimo (kasnije smo videli jedan mali, ispod krošnje drveta) ali vidimo betonsko stepenište koje vodi na dole i znamo da ono ide ka ulazima u feratu. Nakon par minuta hoda stepenice završavaju na užem asfaltnom putu (ulica Kőhegy stny. na mapi). Na drvetu uz put nalazi se tabla sa natpisima ferata. Tu treba skrenuti levo i nakon toga brzo se stiže do ferata. Ovde su ulazi u sve ferate sem “Turul út“ za koju se treba isključiti negde na polovini gore pomenutog stepeništa.
Viа ferate Tatabanja - startujemo najlakšom
Želimo da počnemo sa nekom lakšom feratom i odlučujemo se za “Makk Marci út“ iako je po pisanju lokalnih sajtova i ocenama najlakša ferata “Dömdödöm út“. Kasnije smo se uverili da nije baš tako i da je ferata “Makk Marci út“ mnogo lakša. Ovo je baš uživalačka ferata, sa nižim horizontalama koje imaju i veštačkih dodataka te se lagano možete kretati i lepo stajati. U šali smo rekli da se maltene može piti kafa na policama iznad sajle, dok se uživa u prirodi i pogledu ka gradu. Ferata ima jedan vijetnamski most i dva dijagonalna drvena mostića (kraći i duži). Ulaz u ovu feratu je prvi kada se sa stepeništa skrene levo na put, dok je izlaz u šumici desno od Turul spomenika, nedaleko od spomen krsta (drveni krst na vrhu litice).
Potom odmah prelazimo na najtežu
Nakon ovog uživanja i laganog zagrevanja krećemo ka najvećem izazovu i najtežoj ferati “Kata út“, sa ocenom težine E. Ponovo se spuštamo stepenicama do donjeg puta, pa levo ka feratama. Svega par desetina metara nakon table za feratu “Makk Marci út“ stoji i tabla za ferate Öt vezér út, Dömdödöm út i Kata út, kao i za varijantu sa žičarom (Libegö variáns). Kratkom stazicom kroz šumu dolazi se do ovih ferata a prva od njih u nizu je upravo ferata “Kata út“.
Glatka vertikala iz plafona
Ulaz je u glatkoj, previsnoj vertikali sa plafonom u startu. Pošto je stena ista kao i na feratama u Česneku, već imamo iskustva sa ovakvim teškim detaljima te se lakše pozicioniramo i prelazimo startnu E deonicu. Nakon nje sledi horizontala ocene D pa druga vertikalna deonica sa ocenom E. Potrebno je proći tri dela sajle na potpuno ravnoj i glatkoj steni. Ovde morate voditi računa da kada se penjete na drugi deo na vreme povučete gurtne ferata seta na gore jer jedino mesto gde možete stati nogom je na uzani deo klina kojim je sajla učvršćena na stenu.
Ako su karabineri ostali zakačeni na dnu sajle mogu ostati zaglavljeni između noge i sajle te ih ne možete izvući dok ne nastavite gore i pređete na sledeći deo. Pri tome i ruke trpe veliko opterećenje jer drže sajlu. Zato morate što pre nastaviti do sigurnog oslonca za noge koji je na polici iznad trećeg dela ove deonice. Ova polica je ocene B nakon koje sledi još jedan E segment u kosini ali lakši od prethodne E vertikale. Potom vas lagana B vertikala dovodi do završne D deonice kojm izlazite iz ferate, desno od spomenika i desno od izlaza ferate “Makk Marci út“.
Obilazak pećine
Nakon ovoga dajemo sebi oduška i po lepom danu opuštamo se u bašti restorana “Walter“, u sklopu “Kapije Gerečea“. Potom obilazimo i interesantu pećinu Selim koja je vrlo blizu. Selim pećina je 2013.godine proglašena zaštićenim prirodnim nacionalnim dobrom Mađarske. Unutrašnjost pećine duga je 45 m i dostiže visinu od 14 m.
Via ferate Tatabanja... još malo uživanja za kraj
Za kraj i oproštaj od via ferata Tatabanje rešili smo da još malo uživamo. Krećemo ka, bar na papiru, najlakšoj ferati “Dömdödöm út“, sa ocenom B. Na njoj se u suštini smenjuju deonice B i B/C. Ulaz je malo iznad ulaza u feratu “Kata út“, na mestu gde kratkim vijetnamskim mostom počinje ferata “Öt vezér út“. Öt vezér potom nastavlja levo a ova ferata pravo naviše. Ulaz u Dömdödöm je posle vijetnamskog mosta ali možete početi i pre njega pa se spustiti na početak ove rute. Nije nam jasno kako ove horizontale mogu imati iste ocene kao i ferata “Makk Marci út“ jer je većina deonica prilično teža. Jedino ako i na ovom prvom delu ferate neki segment nismo pogrešili i išli feratom “Öt vezér út“.
Malo zabune
“Dömdödöm út“ i “Öt vezér út“ su u suštini vrlo blizu i presecaju se na nekim mestima, a u drugom delu čak imaju i jedan zajednički deo. Na karaju se i spajaju baš na mestu gde seku feratu “Kata út“, koja potom izlazi na gore a one nastavljaju levo. Sve ovo nas je malo zbunilo jer “Dömdödöm út“ nije označen na samoj steni (verovatno jer je ferata kasnije napravljena), te smo izašli težim ali dosta kraćim segmentom “Kata út“ koju smo ranije popeli.
Zbunilo nas je i to što “Öt vezér út“ ima izlaznu deonicu ocene D koja se nigde ne pojavljuje u ovoj ferati ali smo tek kasnije videli da se prvi vrhu ove dve ferate razdvajaju i naša izlazi lakšom deonicom B. Uskratili smo sebi tako duži vijetnamski most i još malo ove ferate, no nije nam žao, vratićemo se sigurno ponovo jer treba popeti i ostale. Pometnju u sve nam je unela i varijanta žičare (Libegö variáns). Za nju nismo ni znali a videli smo dve paralelne sajle koje spajaju dve stene uz ove ferate. Tek smo kasnije shvatili sve i zato napominjemo da dobro pogledate mapu pre penjanja ferata.
Avanturama „Via Ferate Tatabanja“ završavamo svoju turneju po mađarskim via feratama. Odlazimo iz Tatabanje zadovoljni i puni utisaka kao i sa ostalih lokacija koje smo posetili. Sve preporuke za penjanje ovih ferata, ali se dobro pripremite i opremite. Obavezna oprema se podrazumeva, ali za ove ferate vam je neophodna i dodatna. Bez dve gurtne sa karabinerima (kraća i duža) ne bi nikako trebali da krenete na penjanje težih ferata.